štorije po istrijanski

da se ne zatare istijanska besida

RSS 2.0

Klatin sam

Svakakovi pensiri me čepivaju – tako kad klatin sam. Svakakovi ljudi me frmivaju, za rukav potižu, u žepe bonbone rivlju. Svakakovo vrime me gladi, magla, daž, grad, vitar največ. Kako cigan ubučen, u stari krožat, klatin sam.

Klatin sam. Kako vovca zgubljen, po kampanjah, boškah, korunah… Ne pitaju me kamo gren ni ča pensan. Čigovo grojze kreden, di šparuge beren i kad boga molin – to samo moj šijar zna i ne rabi da se nidan drugi u to pača.

Klatin sam. Rad bin da je niki s namon, ma ni. Veselo bin sija i počinuja, ma vrimena ni – smrt mi gleda u život i pensa kako da me kovina. Šijarpu vajk razmotanu nosin – nikad ne znaš ki te more čepati zanju, kad klatiš sam.

Krožat, šijar i šijarpa moji su preteli, tako kad klatin sam. Torna bin se veselo doma, ma ne znan.

Categories: Štorije

Barba


Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *