štorije po istrijanski

da se ne zatare istijanska besida

RSS 2.0

Vežen za Lim

Ne pametin kad san zadnji put bija na Limu. Toća noge i skaka goja sa grote. Čuja sunce kako peče život i cvrčke kako kantaju. Ma bin veselo taka unu vodu, ma bin veselo lega na unu grotu. I pidoči da mi njuše i divojke da se brčkaju u plitken. Ki zna, eli san zabija plivati? Eli bin zdura do drujega kraja? Eli bin zna kadi se moru kresti pidoći? Aj bin sigurno, samo da moren. Samo da nis vode vežen, za zemlju i blago, za postelju i penziju, za pensire i muke…

Ne pametin kad san zadnji put bija tako vežen za ništo, kako ča san denaska vežen za Lim. Vežen u glavi, s konopi i kadinami, kako barka na dnalu ča počiva i čeka da čuje da se ki hiti u vodu…

Kad umren, pojti ču na Lim.

Categories: Štorije

Barba


Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *